Stressed out

Gotta love Germany.
Ovdje kad sam dosla, nasla sebi prvo doktora da imam porodicnog i odradila sistematski (zahtjeva osiguranje). Ono sto nisam ocekivala je da sam dobila uputnicu za jos par ”stvari”. Moj doktor je rekao da sumnja na ADHD i ASD u mom slucaju nakon jednog informativnog razgovora i uputio me da odradim neke testove i razgovor sa psihologom i psihijatrom. Harambasa i ja skupa. Proslo je od toga evo mj dana, od razgovora i testova i mnogocega. I dobila te ”dijagnoze”. Jos uvijek pokusavam to sazvakat, da je to kod mene zapravo tu oduvijek samo niko nikad nije to ”primjetio”. Bila sam samo cudna i preosjetljiva. Od tad citam o tim stvarima preko svake mjere, i pokusavam samu sebe educirat sto vise. Bila sam svjesna da sam malo cudna, da funkcionisem na drugaciji nacin. Ali evo sta je presudilo da me testiraju:
Ja imam ”naviku” da konstantno tresem nogom, cupkam. U slucaju da se super obradujem ili neki drugi vid emocije, klepecem rukama ko foka. Visak energije sam to zvala, ne znam kud cu pa zaplijescem ko foka. Moja averzija prema razgovoru sa strancima je ocito jos jedan faktor ( ko dijete sam ”siktala” na strance ako mi se obrate, bez hajke ko macka onako).
Al s obzirom iz kakve sredine dolazim, gdje je psiholog taboo tema, nista me ne cudi. Sve ima smisla. I moja anksioznost i depresija, i moji emotivni ispadi i agresivni istupi kad sam isfrustrirana.
Starcima kad sam to rekla, negiraju, nema sanse, laze doktor, ja sam samo picnuta. To sto sam tek sa 8-9 pocela citati, pricati sa 5 je za njih normalno. Mislila sam i ja. Ali ocito eto nije. Imam srece sto je ASD u mom slucaju blag, funkcionalna sam (kako se uzme). Ali i dalje ne mogu skontat, kako je iz jednog razgovora o mom mentalnom zdravlju covjek uspio da procita ono sto doktori dole godinama nisu. Nezz tesko mi je i spomenut ovo ovako. Jedan od ”prijatelja” sa kojima igram igrice je samo rekao ” so in short , youre retarded?”. That shit hurt.
Ali ima smisla sve! Moja averzija prema stvarima koje me ne interesuju, ako nemam interesa ja to ne ucim, makar me kostalo zivota. Ako to volim, fokus na tome cu imat dozivotno i smorit sve oko sebe s tim. Smorih i sebe. Harambasa kad je cuo to, samo se nasmijao i rekao ” sad sve ima smisla”. Njemu je moj ponasanje i sve sad jasno, zasto sam i djetinjasta i zasto imam ”meltdowns” i sve. Mislim se u sebi, zena ti je autisticna i tebi to nije problem. Njemu je to simpaticno. Ev sjedim cmizdrim i kontam se i on je puko. Ali ono sto me sad strasi je pronaci posao, pokusavam to sad sakriti maksimalno, ne zelim da znaju, strah me da ce me zbog toga odbiti. I o tome evo razmisljam zadnja 4 dana , juce sam cak i plakala citav dan zbog toga. Razmisljam o svim scenarijima koji se mogu desit, i ne svidja mi se to. Lakse mi je bilo mislit da sam samo cudna.

Weird is better..

Sylvanaas
Dramatic introvert that has the urge to fake death if no food is given to her :D

6 komentara

  1. Ne znam ovako kako ADHD utice na tebe u zivo, ali ovako kako sam te upoznao preko ovih postova meni se svidjas kao osoba, sasvim fino razmisljas, vidi se da tekstove pise neka pametna osoba, do sada se ne sjecam da sam ti nasao neku osobinu koja mi se ne svidja kod tebe. Tako da eto jedna pohvala od mene… Mozda imam i ja to a nisam svjestan. Ma sta me briga 😀

    1. Uzivo sam ko vjeverica na drogama, panika me natjera da pricam sve i svasta, smorila bih te u 5 minuta sa kolicinom tema xD Madness zna mozda najbolje od svih kakva sam, jedina je od vas sviju ovdje me i upoznala uzivo 😀
      De de hvali me hos da sad i zbog toga zaplacem xD Bice bgm da smo svi malo, kakva su vremena i ne bi mi bilo cudno xD
      *btw* nek si se vratio, tacno mi falilo tvoje postove citat, btw kako rana? xD

      1. hehehe, drago mi je da su ti falili moji postovi 😀 Ma i drugim su falili samo nece da priznaju 😀 hehehe… Rana pece po malo, sreca nije duboka ali onako povrsinski znas kolka je ogromna, hvala sto pitas… Zanima me kako je to “vjeverica na drogama” i miiiiislim da znam 😀 Ja mislim da si ti racionalna osoba, pametna, jednostavno vidim normalnu logiku u tvojoj prici bez obzira sto mozda nekako “žuris da sve objasnis” ili nesto drugo ne stima u najboljoj mjeri. Ali ne mora sve biti u savrsenoj mjeri. Ima osoba koje osim problema te prirode su onako poglupi i uporni u svojim nastojanjima, ne odustaju nikada za svoje neistine i nemoguce ih je promjeniti. jednostavno racionalno sa njima je gotovo nemoguce, znam takve. Uzasno je tesko sa takvim. Ja uvijek kad ovako pricam postavim sebi pitanje da li sam ja takav 😀 Jer stvarno covjek je cesto neobjektivan prema sebi. Al evo tebe gledam sa strane, i da tebi kazem da si ti najs 😀

        1. Ti odlucio mene rasplakat a ? xD
          Ja bih voljela nekad malo bolje objasnit neke stvari kad pisem, ali toliko zabrzam da jednostavno ne stizem sve poslozit kako treba i otkucat, i onda za rezultat dobijete ovdje ono sto nazivam ”brain fart”. Ako je zbrka ovako ”na papiru” zamisli tek taj haos u mojoj glavi. Sve bi da kazem odjednom i onda nastane haos, ko skonta svaka mu cast xD Ja samu sebe nekad ne kontam, a to nekad je uvijek xD
          Ma ti si raja covjek, eto da ti kazem, dodjem da se nasmijem na tvojim postovima, a ja sam blogger od 2009 ( samo se vazda saltam sa imenima) pa da znas da vec dugo ja to sve citam ne sikiraj se , stranka te prati xD

  2. Drago mi je da su ti se kockice poslagale. Na Balkanu je mentalno zdravlje toliko van fokusa da njje ni čudno što nisu primjetili ASD kod tebe.
    Ti nisi tvoja dijagnoza ti si osoba koja ima ASD, veoma bitno da napraviš tu distinkciju.
    Poslodavci to mogu gledati kao prednost, zato ne brini da ćeš dobiti odbijenicu zbog toga. Ne moraš to na intervju ni da kažeš ako ti nije bitno. Barem u Norveškoj se ne smiju diskriminirati osobe na osnovu dijagnoza koje imaju, a vjerujem da u Njemačkoj nije drukčije.

    1. E to je ono sto me boli. Citav zivot dole oko doktora i sve i jedino sto su ikad po pitanju mentalnog zdravlja za mene uradili rekli da sam panicar i depresivna, evo ti ove tablete pa se muci sa njima. I nisu djelovale, samo me umrtve a mozak radio 100 na sat. Tu distinkciju pokusavam fkt napraviti, trebat ce mi vremena dok se to slozi sad i unutar mene. Nije bas lako sa 27 godina cuti to xD Mislim voljela bih da nikad ne saznaju poslodavci za to, ali vremenom ce skontati i sami. Na meni je sad uciti o ASD-u i ADHD-u i pronaci nacin da stvorim sebi balans. Kako sam dosad tako i dalje zivjeti.

Komentariši